Piše: prof. dr Damir Marjanović
Eh da ima još jedan, opet se malo aktivirao, kao stari zub koji zaboli kada mu se prohtije.
Moćan utjecajan kažu. Nije baš u ratu bio takav, zlobni tvrde džezva mu je bila draža, a ne bih ja u to vjerovao.
Znao pisati i za svakoga ladicu imati, i onda po potrebi izvlačiti. Mudar je to sistem jedne moćne organizacije koja je vladala i još vlada ovim prostorima, a za koju rekoše da je isti radio.
Meni to malo nemoguće, pa zar jedan takav patriota i neimar da bude u takvom društvu.
Ne treba ga podcijeniti. Inteligentan jeste i ima dosta utakmica u nogama. Sjetim se jedne, kada je bio u utrci za jedno bitno, za njega najbitnije, mjesto koje mu je stalno izmicalo.
Kažu neki, organizirao sastanak dva ljuta protivnika, jedan za sebe kaže da je legitiman a tvrdi za drugoga da nije, negdje u Hercegovini, lokacija ne tako daleko od bivših kasarni i logora.
Sjeli njih trojica i dogovorili kako će ovaj jedan da prepusti fotelju ovom drugom ali samo na kratko, pa će ovaj opet da mu vrati. Legitimni je bio zahvalan organizatoru sastanka, a kako i ne bi, pa dobri su to drugari, znaju se godinama, zajedno su radili slične stvari više puta.
U toj igri je taj mudri organizator sastanka za sebe zatražio i dobio podršku za njegove želje, ali nije mu sve išlo baš na ruku, jer nelegitimni nije mogao da mu isporuči navodnu žrtvu koju je tražio od novog igrača u utrci.
No, ono što je nelegitimni tada uradio bilo je jako dobro za njega, jer je uspio poništiti odluku nekoga predsjedništva, ukloni mogućnost da neko treći sigurno preuzme tu poziciju, i tako poklonio fotelju svom „velikom neprijatelju“ da mu je pričuva par godina.
Eh taj jedan o kojem pišem ima odličnu taktiku, da poklopi više muha jednim udarcem, i da igra na više frontova, ali i da radi na potpunoj diskreditaciji kada mu se ne učini usluga. Kažu neki prvo ide molba, onda ide ozbiljan razgovor, pa prijetnja i onda blato, najveće blato u koje možeš nekoga ugurati….
Taj recept se upravo sada polako razvija, a sve zbog toga što pojedinci ne mogu da shvate da javne kompanije ne smiju biti ničije vlasništvo i ne smiju funkcionirati na dugme, tj. da postoje modeli u kojima nema tamo neki gospodar, neimar, najveći u naciji koji će telefonskim pozivima činiti usluge svojim prijateljima, poznanicima ili onima koji su dovoljno moćni da misle da zaslužuju više od ostalih običnih ljudi, nana, deda, nečijih sestara, sinova i kćeri….
Ima sistem, ima model, imaju odgovorni ljudi koji dobivaju pohvale za svoj rad i odgovaraju za svoje greške!
Tvrde neki da znaju ti moćni po potrebi i sklopiti ruke, tražiti sadaku, a onda govoriti da nisu oni za sadake, a kada im se objasni da u normalnom svijetu nema gazde poput njih i zamoliš ih da imenuju kriminalce, da pošalju dokumente o tim ljudima koji vrše kriminal protiv njih, da bi to sve proslijedio tužilaštvu, oni započnu svoj standardnu proceduru službe….
Dakle kažu da se takvo što dešava kada neko ko je navikao da živi u svijetu „usluga“ naiđe na nekoga ko ga uputi isključivo na zvanične procedure i zakone….
Vjerujem da je ovo samo početak….
Dug je put od „poznatog naučnika“, preko „mačka kojem je malo teleća glava“, a nakon toga „jedine osobe koja može pomoći“ pa do „FGR najvećeg uhljeba od svih“…
Vidjet ćemo šta je sljedeće….
